Gdje se nalazite: Početna Prof. dr. sc. Ante MARKOTIĆ, predsjednik Hrvatske zajednice tehničke kulture

Prof. dr. sc. Ante MARKOTIĆ, predsjednik Hrvatske zajednice tehničke kulture

Hrvatski je potencijal tehničke kulture uvijek dijelio sudbinu svoga naroda

“Poštovane dame i gospodo, vrlo poštovani dužnosnici Republike Hrvatske, dragi djelatnici i prijatelji tehničke kulture, velika vam hvala što svojom nazočnošću uveličavate svečanost 60. obljetnice organizirane tehničke kulture u Hrvata.
Visoko pokroviteljstvo gospodina Stjepana Mesića, predsjednika Republike Hrvatske, te nazočnost najviših dužnosnika i uglednika Republike Hrvatske, veliko je priznanje za 60-godišnji kontinuirani rad, razvoj, promicanje i afirmaciju tehničke kulture u nas.

Tehnička je kultura sastavnica opće kulture i nacionalni razvojni resurs. Vaša nazočnost, dragi dužnosnici i uglednici Republike Hrvatske, potvrda je našeg curriculuma i, vjerujemo, potpora za budućnost. Hvala vam od svega srca u ime svih nas ljubitelja, zanesenjaka, amatera i profesionalaca, u ime više od 70 000 članova naših udruga.
Ovo je i 130. obljetnica prve udruge tehničke kulture - Jedriličarskoga kluba “Plav” utemeljenog 29. svibnja 1876. godine u Krku. Slavimo i 114 godina prvog fotokluba, 110 godina učeničkogzadrugarstva, 100 godina prvog autokluba, 96 godina prvog aerokluba, 76 godina prvoga kajakaškoga kluba, 66 godina hrvatske nacionalne fotografske, zrakoplovne i kajakaške asocijacije.

Hrvatska zajednica tehničke kulture, najviše nacionalno tijelo neprofesijskoga tehničkog stvaralaštva u Hrvata, djeluje 60 godina. Njezin prednik - Republikanska komisija “Tehnika i sport” pri Glavnom odboru Fiskulturnog saveza Hrvatske - osnovan je 23. lipnja 1946. godine u Zagrebu. Prvim predsjednikom postao je akademik Andro Mohorovičić a članom Glavnog odbora i dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik samostalne i neovisne Hrvatske.
Komisija se 29. lipnja 1948. osamostalila u Narodnu tehniku Hrvatske, koja se sukladno razvoju političke i gospodarske demokracije 3. srpnja 1992. preobrazila u današnju Hrvatsku zajednicu tehničke kulture.

Svrha, zapravo, organiziranog neprofesijskog bavljenja tehnikom i tehničkom kulturom jesu obrazovanje, tehničko istraživanje i uzajamna komunikacija, kojom se ljudi predano bave bez namjere stjecanja prihoda. Poštivanje utvrđenih standarda u eksperimentiranju, konstruiranju i djelovanju upućuje na impresivno znanje i razvitak sposobnosti toga mnoštva ljudi. 
Udruge, savezi i zajednice tehničke kulture važan su izvor znanja, vještina i sposobnosti. Svoje djelovanje temelje na zasadi hrvatskih preporoditelja koju je dr. Franjo Rački prije 140 godina sažeo u poruci: “Narod koji posvoji znanost, osigurao je budućnost, skinuo okove ropstva, oprostio se gospodstva tuđeg, stupio u red svjetskih vlasti”.

To se djelovanje također naslanja na brojne izume velikih hrvatskih prinosnika znanstvenom i tehničkom stvaralaštvu bez čijih bi prinosa općeljudski fond spoznaja i postignuća bio bitno siromašniji, a razvitak civilizacije usporeniji ili bi imao potpuno drugi tijek. Ulogu prijelomnice u općem svjetskom tehničko-tehnološkom razvitku čija je primjena dala presudne gospodarske učinke imala su, prisjetimo se, rješenja Ivana Krstitelja Rabljanina (prvi hrvatski ljevač zvona i topova koji je još 1492. godine izlio zvono na poznatom tornju na ulazu na dubrovački Stradun sa strane Ploča što i danas otkucava sate, iste godine koje je Kolumbo otkrio Ameriku!), Marina Getaldića, Ruđera Josipa Boškovića, Ivana Blaža Ignacija Lupisa-Vukića, Davida Schwarza, Nikole Tesle, Eduarda Penkale, Rudolfa Fizira, Stjepana Mohorovičića, Lavoslava Ružičke, Vladimira Preloga.
Taj su put nastavili noviji hrvatski inovatori koji već pet desetljeća na svjetskim “olimpijadama uma” postižu izvanredne rezultate osvajanjem brojnih odličja za svoje izume. Ta brojnost odličja znatno premašuje realizaciju tih ideja i postignuća, posebice u vlastitoj zemlji.

Brojna su postignuća i naših radioamatera, zrakoplovaca, fotografa, automodelara, kajakaša, ronilaca i drugih, a u novije se vrijeme ističu hrvatski informatičari, posebice mladi. Oni su svojom darovitošću i znanjem izazvali opću pozornost svjetske informatičke struke koja je, respektirajući postignuća u kontinuitetu, domaćinstvo idućeg najvećega svjetskog natjecanja mladih informatičara - Olimpijadu 2007. - dodijelila našoj zemlji.
Nijedan općeobrazovni sustav u svijetu nije bez manjkavosti i kritika, pa i naš hrvatski u tome nije iznimka. No, mi u tehničkoj kulturi moramo pohvaliti pozornost koja se u novoj hrvatskoj školi, za sada u osnovnoj a nadamo se uskoro i u srednjoj, poklanja izvannastavnom obrazovanju mladeži. Tu brojna obitelj Hrvatske zajednice tehničke kulture ima važnu ulogu partnera ovom sustavu. Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti u modelarstvu, informatici, medijskoj kulturi, fotografiji i filmu, robotici, elektronici, strojarstvu, građevinarstvu utjecale su i utječu dopunjujući i osuvremenjujujući curriculum i postizanje pedagoške i društvene svrhe hrvatske obvezne škole.

Prema našim procjenama, u dugogodišnjem razdoblju čitavom je paletom grana tehničke kulture u tim aktivnostima bilo obuhvaćeno oko 17% učenika hrvatskih osnovnih škola. U njima je tijekom svog osnovnog i srednjeg školovanja sudjelovalo i mnogo danas priznatih stručnjaka, znanstvenika i voditelja bez kojih bi korpus hrvatskog stručnog potencijala u tehničkoj sferi bio znatno siromašniji.
Veoma nam je drago da je novi Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS) prepoznao i afirmira te aktivnosti. Naime, zbog poštivanja dragovoljnog izbora, sklonosti, predznanja, sposobnosti i individualnog stila učenja te stvaralačkog izražavanja u konstruiranju i eksperimentiranju pod vodstvom stručnjaka i znanstvenika, vrsnih voditelja, mladi razvijaju i spoznaju svoje sklonosti, znanje, vještine i sposobnosti, doživljavaju zadovoljstvo, a oni izraženijih sklonosti i sposobnosti dodatno se potiču i razvijaju. I to bez obzira hoće li kao životni poziv izabrati tehničku i istraživačku profesiju, jer su ta znanja, vrijednosti i racionalan pristup stvarnosti uvjet profesionalnog i društvenog uspjeha svakog čovjeka.
Hrvatski je potencijal tehničke kulture uvijek dijelio sudbinu svoga naroda. To je ponajbolje pokazao sudjelujući od samih početaka pripreme velikosrpske agresije u obrani slobode hrvatskog naroda i suvereniteta Republike Hrvatske.

U Domovinskom je ratu, prema nepotpunim podacima, sudjelovalo blizu 10 000 aktivnih članova udruga tehničke kulture. Oni su činili jezgru prvih postrojbi veze, diverzantske skupine, prve pilote Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva, bili su proizvođači oružja i opreme, fotografski i filmski kroničari, sudionici humanitarnih akcija, organizatori civilnog života itd. Više od 5000 primilo je spomenicu Domovinskog rata, a više od 200 položilo ih je život za slobodu domovine. Predsjednik dr. Franjo Tuđman još ih je 1992. godine pohvalio “za visoku motiviranost, hrabrost, požrtvovnost, domoljublje i humanost u obrani slobode i neovisnosti Republike Hrvatske”.
I za vrijeme Domovinskog rata članovi naših udruga pojedinačno ili momčadski sudjelovali su na brojnim europskim i svjetskim natjecanjima osvojivši od 1991. do 1995. godine 316 prvih, drugih i trećih mjesta. Oni su kao natjecatelji i predstavnici naših udruga obavještavali i animirali međunarodnu javnost za pomoć Republici Hrvatskoj. Bili su to i istinski “veleposlanici” Republike Hrvatske, čijim se uspjesima i nastupima divila međunarodna javnost.

Obitelj Hrvatske zajednice tehničke kulture početkom 2006. godine čini 15 nacionalnih saveza, 19 županijskih zajednica tehničke kulture, 30 gradskih zajednica tehničke kulture, više od 600 udruga s približno 40000 članova. Računajući oko 30000 mladih i nepunoljetnih koji se u jednoj godini bave nekom iz palete tehničkih aktivnosti, u tehničkoj kulturi djeluje oko 70000 ljudi.
Hrvatski je potencijal tehničke kulture u različitim organizacijskim oblicima sve do današnje Hrvatske zajednice tehničke kulture prošao trnovit put razvoja, uspjeha, ali i negiranja izvornih principa djelovanja. Temeljem prinosa on očekuje da će u svojoj domovini dobiti potporu i okružje kakvo imaju neprofesijski stvaraoci razvijenih gospodarskih i političkih demokracija. Razvijene zemlje, naime, aktivnostima, poslovima i djelatnostima u tehničkoj kulturi, zbog sveukupnog njenog prinosa boljitku pojedinca, obitelji i čitave nacije, u svojoj javnoj politici pridaju približno podjednaku pozornost kao i profesionalnom obrazovanju inženjera, tehničara, menadžera i znanstvenika.

Ne mogu a da na kraju ne zahvalim Hrvatskome saboru i Vladi Republike Hrvatske, a posebice našem resornom Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa na kontinuiranoj potpori od formiranja Lijepe Naše.
O tehničkoj kulturi kao razvojnom resursu ovisi stupanj iskorištenja sveukupnog potencijala znanstvenih i tehničkih postignuća, gospodarski razvitak i ostvarivanje temeljnih prava čovjeka.
Hvala vam na pozornosti.”

257. broj glasila Tehnička kultura (srpanj - rujan 2015.) obrađuje Hrvatski savez informatičara te kroz intervju s predsjednikom Alenom ...

256. broj glasila Tehnička kultura (travanj - lipanj 2015.) obrađuje Natjecanje mladih tehničara, Festival tehničke kulture i Festival znanosti. ...

255. broj glasila Tehnička kultura (siječanj - ožujak 2015.) sadrži reportažu Deseta Noć muzeja u Zvjezdanom selu Mosor i ...

Pred Vama je novi broj časopisa ABC tehnike, slobodno provjerite što smo u ovom broju za Vas priredili. Kompletan broj možete ...

Svim čitateljima želimo sretnu novu 2017. godinu. Pred vama je ABC tehnike broj 601. Ušli smo u još jednu eru od ...

Prošlo je 60 godina od prvog broja našeg i vašeg časopisa ABC tehnike i kroz sve te godine objavljeno je 600 ...