22.02.2010.
Poštovani čitatelji,
Na kraju smo još jedne godine, godine koja je za sve nas značila samo jedno – recesija i odustajanje od brojnih projekata i programa. Naprosto nije bilo novca za sve programe, ali ipak i takvim okolnostima Hrvatska zajednica tehničke kulture i sve njezine sastavnice u velikom su postotku zaokružile ovogodišnji program rada i postigle zavidne rezultate. Recisija nas je pogodila sve, cjelokupnu društvenu zajednicu. Ne mislim da je ona naš, hrvatski, presedan, ili ako baš hoćete «brend», jer isto se dogodilo cijelom svijetu. Ali ne mogu se oteti dojmu da je Hrvatska ipak mogla bolje proći. Ali vjerujem da je, ne samo u 2009. bilo više pameti a manje razbacivanja mudrim mislima brojnih političara, recesija se ne bi u toj mjeri odrazila na cijelu društvenu zajednicu. Ispalo je kako je ispalo. Milijarde su nestale. Danas na kraju godine, nakon nekoliko rebalnasiranih rebelansa, još uvijek nismo sigurni što će, ili neće, biti. Političari govore jedno, ekonomisti drugo, praksa ide jednim smjerom, ideologija drugim, a realan je život nešto posve drugo. Unatoč svemu, život ide dalje.
Ali kako?
Ako su sredstva za tehničku kulturu u 2009. smanjena za više od 30 posto, ako se i za 2010. godinu ne najavljuje ništa bolje, a neki predviđaju i još gore, onda je jasno da pri promišljanju svega toga treba biti i te kako oprezan, čak oprezniji nego na početku 2009.
Tako je bio oprezan i Izvršni odbor Hrvatske zajednice tehničke kulture pri donošenju odluka o rebalansu proračuna za tekuću, 2009., ali još i oprezniji pri donošenju projekcija za 2010. godinu. Konstatirano je da novca nema. Nema ga ni država ni lokalna samouprava, a kako stvari stoje takva situacija će potrajati, ako se ne pokvari situacija i u 2010. godini. Pa kako onda ići naprijed, kako nešto planirati, koji su to parametri s kojima bi valjalo baratati a da se ne ugroze temeljne djelatnosti tehničke kulture.
Teško je dati bilo kakav savjet, ali ipak ako mi to dozvole naši čitatelji, bilo bi najracionalnije stegnuti remen, gotovo do boli, ali ne toliko da nas uguši. Takav je i savjet Izvršnog odbora Hrvatske zajednice tehničke kulture, koji je zasjedao 27. studenoga 2009., da prije svega treba brati one programe s kojima će se sačuvati djelatnosti a to će se moći samo ako sačuvamo najveći i najvredniji resurs u tehničkoj kulturi – a to su ljudi, brojni dobrovoljci i profesionalci. Bez njih, kako je rečeno na sjednici Izvršnog odbora HZTK-e, teško, gotovo nemoguće, da bi mogli obaviti svoju časnu dužnost.
Zato mislim da će 2010. godina biti iznimno teška, što je u razgovoru za naše glasilo naglasio i prof. dr. sc. Ante Markotić, predsjednik HZTK-e, ali isto tako ne smije se posustati jer je to zalog za budućnost. Realnost i racionalnost uvijek nam je bila prednost pred nedaćama. Svojim smo radom to dokazali. Zbog toga vas i u svoje, uredničko, ime pozivam da budemo razumni i racionalni. Ne radi sebe, nego zbog onih za koje smo to uvijek radili - mladih.