04.05.2010.
Izdvajamo ovdje "Riječ urednika"
Crne prognoze i najave financijski još lošije 2010. od 2009. godine su se obistinile, pa je tako i Uredništvo “Tehničke kulture” primorano smanjiti broj izdanih primjeraka našega glasila na onaj broj koji to Hrvatska zajednica tehničke kulture u ovom času može podnijeti. Umjesto da izlazimo što češće, prisiljeni smo pokriti se koliko nam je pokrivač dugačak, a to znači, berem za sada, svega četiri broja godišnje.
No narod, ili ako nekome više odgovara puk, kaže da nikad nije tako dobro da ne bi moglo biti bolje, ali isto tako da nikad nije toliko loše da lošije ne bi moglo biti. Što zapravo hoću reći? Ništa drugo nego to da se kriza toliko razmahala da čovjeku zaista više ništa nije jasno, ni kolika je, još manje koliko će trajati, a s obzirom na sve to ima li i onih koji je još raspiruju.
Na što ciljam? Posve mi je jasno da Hrvatska zajednica tehničke kulture, bolje rečeno tehnička kultura kao dio opće kulture i sve što taj pojam sadrži u sebi, ne može niti želi biti izvan sudbine cjelokupnog društva i njegovih segmenata koji ga čine, ali isto tako mi je svakim danom sve jasnije da je ona zaista nekome u ovoj zemlji trn u oku. Ako to nije tako, onda svatko tko želi dokazati nešto drugo mora imati vrlo čvrste argumente kojima će opovrgnuti ono što slijedi u nastavku ovog teksta.
Naime, Hrvatska zajednica tehničke kulture je, prema Proračunu koji je usvojio Sabor Republike Hrvatske, trebala biti u 2010. godini financirana, ili kako se sada po novoj terminologiji govori – poticaji, s nešto više od 17 milijuna kuna, što bi bilo na razini lanjskog poticanja, no ova godina nije dobro ni počela, a tehničku kulturu zadesio je prvi “skriveni” rebalans, jer pravi, službeni, rebalans nije ni najavljen ni objavljen, a još manje obavljen. Izgleda da je dohvatio samo tehničku kulturu. Što se to dogodilo?
Naime taj famozni, kako ga ja zovem “skriveni” rebalans nije donio Sabor, nego je na “mala vrata” proguran u Uredbu Vlade Republike Hrvatske kroz kriterije za utvrđivanje korisnika i način raspodjele dijela prihoda od igara na sreću za ovu godinu. U toj uredbi jasno piše da se sredstva za tehničku kulturu umanjuju sa 6,10 na 3,97 posto, ali i obrazloženje da se smanjuje postotak izdvajanja za poticaj udrugama za izvannastavne aktivnosti i poticanje Hrvatskoj zajednici tehničke kulture, i pazite sad “na prijedlog Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa” a razlika od 2,13 posto dana je onima, kako se navodi u Uredbi, koji promiču razvoj športa.
Nameće mi se pitanje od kuda i s kojim razlogom je takvu preporuku dalo resorno ministarstvo. Na to pitanje nisu dobili odgovor ni zastupnici Skupštine HZTK-e na zasjedanju koje je održano 30. ožujka ove godine u Nacionalnom centru tehničke kulture u Kraljevici. Nisu ga ni mogli dobiti jer ga nije dobilo ni čelništvo HZTK-e koje je od Ministarstva pismeno zatražilo u nekoliko navrata u posljednja tri mjeseca službeno objašnjenje – zašto baš, i samo, tehnička kultura.
Rekli bi zlobnici, barem ste u nečem prvi.