Uspješno provedene aktivnosti

15 godina amaterske radiogoniometrije za slijepe, 1995.-2010.

U organizaciji Radiokluba slijepih "Louis Braille" i Zagrebačke zajednice tehničke kulture tijekom svibnja 2010. organizirana je izložba fotografija koja prati aktivnosti slijepih radioamatera. U proteklih 15 godina, članovi Radiokluba slijepih obučili su 240 slijepih osoba, među njima 80 učenika.

Gospodin Savo Golić najzaslužniji što se ime Radiokluba slijepih "Louis Braille" uspješno pronijelo po Hrvatskoj, ali i svijetu. Izložene amaterske fotografije vrlo zorno su prikazale sve što se odvijalo od dana kada su se naši slijepi radioamateri upustili u jednu neizvjesnost nazvanu radiogoniometrija, disciplinu koja je do tada isključivo okupljala videće radioamatere. Ipak, izložba nije mogla prikazati sve one dileme, probleme, neizvjesnost, muku, znoj i trud koji su pratili članove Radiokluba slijepih "Louis Braille" i njihovog predsjednika Savu Golića u nastojanju da se i slijepi radioamateri afirmiraju u ovoj aktivnosti.

Povijesni trenutak zbio se prije 15 godina. Prisjećajući se tih dana, gospodin Golić kaže:
„Kad sam pričao svojim članovima u Radioklubu slijepih kako to ide, nagovarao sam ih da pokušamo i mi, bili su vrlo skeptični. Te 1995. godine, kolegica Dijana Zerec i ja sudjelovali smo na Prvenstvu Zagreba, po kiši, uz pomoć pratilaca. Nisam došao ni do prve lisice jer je pratilac odustao zbog kiše. Ubrzo sam pokupio đake iz Centra "Vinko Bek", i – na Jarun. Krenuli smo nas sedmero samo s jednim odašiljačem. Šestero članova iz Radiokluba slijepih "Louis Braille" i kolega iz Kutine. Miroslav je i pobijedio. On je trčao! Zamislite, trči 70 metara, bez pomoći pratioca, bez ičega. To jednostavno nije moguće! On trči, mi svi drugi hodamo, ovako, onako, sa štapom, bez štapa... i – krenulo je! Uslijedili su veliki razgovori nakon toga. Zovemo Rijeku, zovemo Osijek i nalazimo se u proljeće 1996. u Maksimiru. Četiri grada – nas četrnaest, na Drugom prvenstvu Zagreba. Animiramo i slijepe iz Bosne i Slovenije te oni dolaze na naše prvenstva. Godine 1999. Hrvatska je bila organizator 12. europskog prvenstva u amaterskoj radiogoniometriji za videće. U okviru njega, 8. rujna u Varaždinskim Toplicama, nastupaju 22 natjecatelja iz Hrvatske, Bosne, Slovenije i Makedonije. Od dvanaest medalja naši slijepi natjecatelji osvajaju jedanaest. Samo jedna brončana medalja otišla je u Sloveniju. Nakon toga uspjeli smo animirati i djecu iz osnovne i srednje škole Centra za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek". Ono još ljepše što se događa nakon toga je to da od 2001. godine nama kao suci na odašiljačima pomažu učenici Osnovne škole Ksavera Šandora Gjalskog iz Zagreba. Zahvaljujući doc. dr. sc. Dubravki Ciliga, profesorici s Kineziološkog fakulteta, nama dolazi i dvoje studenata, Tatjana Trošt i Ante Đuzela Piljac, koji su do danas s nama. Uz njih, uvijek dolaze nove i nove generacije studenata. To je nešto najljepše što smo mogli doživjeti u našem radu: to je doprinos integraciji i afirmaciji nas slijepih. Djeca koja idu u osnovnu školu druže se s nama i prihvaćaju nas. Studenti koji sutra odlaze u škole i rade kao profesori, također znaju što i kako sa slijepima.“

Izvršni odbor Hrvatskog radioamaterskog saveza (HRS) prihvatio je prijedlog Radiokluba slijepih "Louis Braille" da se slijepi natječu kao posebna kategorija na državnom prvenstvu videćih. Od 1996. godine do danas HRS je, na zadovoljstvo svih hrvatskih radioamatera, poglavito članova Radiokluba slijepih, jedini nacionalni savez u svijetu koji ima slijepe u okviru svog natjecanja.

Na izložbi saznajemo da su u proteklih 15 godina, članovi Radiokluba slijepih "Louis Braille" obučili 240 slijepih, među njima 80 učenika. Mnogi njihovi kolege i kolegice koji se inače ne usude izaći iz stana, koji ne hodaju sami, kada dođu na teren, onda, ne samo da brzo hodaju - ima ih i koji trče. A raspon godina u njihovim natjecanjima je vrlo širok: od jedanaestogodišnjeg Ivice Bagarića, koji je 2000. godine nastupio kao učenik 5. razreda, a danas je student treće godine sociologije pa do bake Zlate iz Siska, koja je 2006. godine, sa svojih 80, energično krenula i pronašla sve odašiljače.

Završavajući svoje nadahnuto obraćanje nazočnima na otvorenju izložbe povodom petnaest godina amaterske radiogoniometrije za slijepe, gospodin Golić je rekao:
„Naš rad prepoznala je i Svjetska radioamaterska organizacija, koja nas je za to i pohvalila na svome kongresu 1996. godine. Prije tri godine članovi Američkog radioamaterskog saveza (čiji je tajnik, ujedno i tajnik Svjetske radioamaterske organizacije) uspio je na Murteru vidjeti jedan od pet filmova koje smo snimili o našim natjecanjima). Nakon toga oni su organizirali svoje natjecanje slijepih na kojem je bilo troje natjecatelja.“

Jedan od naših najpoznatijih radioamatera srednje generacije Željko Ulip koji tijekom petnaest godina prati i pruža nesebičnu podršku i pomoć u afirmaciji zagrebačkih slijepih radioamatera, je rekao:
„Posebno mi je drago da je jednu ovakvu djelatnost prepoznala i akademska zajednica te da je napravljeno već nekoliko diplomskih radova, da studenti kineziološkog fakulteta redovito sudjeluju u ovim projektima u sklopu svoga kolegija. Raduje da su se u ovo uključila i djeca osnovne škole, kojima je mnogima to prvi susret s ljudima s posebnim potrebama, gdje se onda razvija njihova osjetljivost za rad u zajednici. Sve to govori da je ideja bila dobra, da su slijepi izabrali način koji je otvorio put mnogima, otvorio put suradnji i unutar akademske zajednice, unutar naših škola, a isto tako i šire u radioamaterskome svijetu. “

Više o Radioklubu slijepih "Louis Braille" možete pronaći ovdje.