Povijest

POVIJEST

Hrvatska zajednica tehničke kulture (HZTK) nacionalna je organizacija u tehničkoj kulturi. Sadašnje ime dobila je 3. srpnja 1992. u sklopu preobrazbe u uvjetima razvitka hrvatskog društva utemeljenog na tržišnom gospodarstvu, privatnoj inicijativi i građanskoj (parlamentarnoj) demokraciji u neovisnoj državi. Prednik HZTK osnovan je 23. lipnja 1946. godine pod nazivom Republikanska komisija «Tehnika i sport» pri Glavnom odboru Fiskulturnog saveza Hrvatske koji se 13. srpnja 1948. osamostalio u posebnu organizaciju za tehničku kulturu poznatu pod imenom Narodna tehnika Hrvatske.

Hrvatska zajednica tehničke kulture je najviše nacionalno tijelo tehničke kulture čija je djelatnost od značenja za promicanje svekolike tehničke kulture u Republici Hrvatskoj (članak 30. Zakona o tehničkoj kulture, NN 76/1993).

Na hrvatskim prostorima udruživanje građana radi bavljenja tehničkim sadržajima iz osobnog interesa i potreba, odnosno ulaženja laičkog elementa u visokoprofesionalne znanstvene i tehničke aktivnosti, počinje potkraj 19. i na početku 20. stoljeća. Njihovo je nastojanje u svezi sa dva uzajamno povezana procesa: sa sve bržim razvitkom i sveopćim utjecajem znanosti i tehnike na cjelokupan društveni život i napredak te s programom hrvatskog nacionalnog preporoda u kojem je istaknuto mjesto imalo oblikovanje novoga racionalnog tipa kulture i svijesti da je za očuvanje identiteta i zauzimanje mjesta hrvatskog naroda među drugim narodima presudno ovladavanje znanošću i tehnikom. To se prepoznaje u riječima dr. Franje Račkoga (1828. – 1894.), povjesničara i političara, prigodom izbora za prvog predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti: «Narod koji posvoji znanost, osigurao je budućnost, skinuo okove ropstva, oprostio se od gospodstva tuđeg, stupio u red svjetskih vlasti.» Geslo hrvatskih preporoditelja bilo je: «S prosvjetom k slobodi». Zahvaljujući tom programu, sve središnje nacionalne znanstvene i kulturne ustanove (Matica hrvatska, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, osuvremenjeno Sveučilište u Zagrebu) u drugoj polovici 19. stoljeća razvijaju impozantnu prosvjetiteljsku i popularizatorsku djelatnost, čime potiču i omogućuju nezadrživo širenje znanstvenih spoznaja i tehničkih dostignuća u Hrvatskoj i unošenje znanstvene i tehničke kulture u hrvatsku kulturnu matricu. Posljedica je bila da su i udruge zaljubljenika u tehniku i tehničkih hobista u nas javile istodobno ili s neznatnim pomakom spram razvijenih zemalja Zapada i njihovih metropola, a nacionalni savezi tih udruga dijelom između dva svjetska rata.

Osamdesetih godina prošlog stoljeća u Narodnu tehniku Hrvatske bilo je udruženo trinaest republičkih saveza, pet posebnih zajedničkih oblika djelovanja i općinski-gradski savezi tehničke kulture. Tada su djelovali sljedeći republički savezi: Auto-moto savez Hrvatske, Foto-savez Hrvatske, Jedriličarski savez Hrvatske, Kajakaški savez Hrvatske, Kino-savez Hrvatske, , Savez društava za informatičku i računarsku djelatnost Hrvatske, Savez astronautičkih i raketnih organizacija Hrvatske, Savez društava pedagoga tehničke kulture Hrvatske, Savez izumitelja Hrvatske, Savez radioamatera Hrvatske, Savez za motonautiku i skijanje na vodi Hrvatske, Savez za športski ribolov na moru i podvodne djelatnosti Hrvatske i Zrakoplovni savez Hrvatske. Zajednički oblici djelovanja bili su: Pokret „Znanost mladima“, klubovi mladih tehničara, učeničke zadruge, izdavačka djelatnost i Odbor za širenje znanstvenih spoznaja „Nikola Tesla“.

Narodna tehnika Hrvatske je, unatoč obilježjima komunističkoga političkog i gospodarskog sustava u kojemu je stvorena i djelovala, slijedila znanstvenu, tehničku i kulturnu baštinu hrvatskog naroda te opće tendencije razvitka tehničke kulture. Članstvo je ustrajalo na izvornim načelima i prirodnom načinu reguliranja ovih društvenih i intelektualnih asocijalnih sustava pružajući najžešći otpor podržavljenju i pretvaranju svojih organizacija u dio glomaznoga birokratskog upravno-političkog ustroja. Na temelju tog djelovanja ona je sa svojim političkim patronima prekinula 1986., a 1989. i formalno se oslobodila deklaratornih ideologijskih elemenata te otpočela preobrazbu.

Nakon demokratskih izbora 1990. Hrvatska zajednica tehničke kulture, tada još pod nazivom Narodna tehnika Hrvatske, je zajedno sa svojim članovima pristupila programskoj i organizacijskoj preobrazbi, a desetak tisuća njenih članova djelatno su sudjelovali u Domovinskom ratu.

Temeljni ciljevi njezina djelovanja u sklopu promicanja zajedničkih interesa članica jesu: razvijanje i promicanje tehničke kulture građana, tehnički odgoj i obrazovanje mladog naraštaja (uključujući znanstveno i tehničko opismenjivanje), popularizacija znanosti i tehnike te poticanje razvitka znanosti i tehnike. 16 nacionalnih saveza tehničke kulture, 19 županijskih i 35 gradskih zajednica tehničke kulture. U HZTK su udruženi sljedeći nacionalni savezi tehničke kulture: Hrvatska udruga učeničkog zadrugarstva, Hrvatski astronautički i raketni savez, Hrvatski automodelarski savez, Hrvatski filmski savez, Hrvatski fotosavez, Hrvatski jedriličarski savez, Hrvatski kajakaški savez, Hrvatski radioamaterski savez, Hrvatski ronilački savez, Hrvatski savez brodomaketara, Hrvatski savez CB radioklubova, Hrvatski savez informatičara, Hrvatski savez pedagoga tehničke kulture, Hrvatski zrakoplovni savez, Hrvatsko društvo za robotiku i Udruga inovatora Hrvatske.