| 1. |
Slobodan
Popović |
Ivano
Šagi |
/ |
„Heat
shrink auto cut“, ili po hrvatskom „Automatizirani uređaj za rezanje bužira“.
Heat shrink auto cut automatizira i olakšava ručno rezanje i mjerenja
termoskupljajućih ili običnih bužira. Ja sam prepoznao novu potrebu za
automatiziranjem procesa u elektroničkoj industriji, te za potpuno drugačiji
problem izradio rješenje, automatizirani uređaj koji reže bužire na određenu
duljinu. Nakon pokretanja uređaja, nož se kalibrira na početnu poziciju. Na
touch ekranu upravljamo parametrima i radom. Prije korištenja po paljenju,
potrebno je učitati bužir, ili ako je već bio učitan od prethodnog puta,
postaviti ga početnu poziciju. Učitavanje bužira pokreće se pritiskom na gumb „run“,
čime se krene okretati valjak za uvlačenje bužira. Podizanjem ručke odvoji se
uvlakač od valjka za pritiskanje, te se u slot umetne bužir različitih
debljina. Po spuštanju ručke, valjak zahvati bužir i krene ga sporo uvlačiti
prema nožu. Kada primijetimo da je bužir prešao nož, pritisnemo „end“. Tada se
valjak za uvlačenje prestane okretati, mali višak bužira se odreže i baci, čime
se osigura da je na nožu uvijek početna pozicija bužira. Na ekranu postavimo
parametre kao što su duljina bužira i broj komada, te pritiskom na „start“
pokrećemo proces izrade bužira. Valjak za uvlačenje uvlači točnu dimenziju
bužira prema nožu, a nakon toga je nož odreže. Po dobivanju ideje napravljen je
popis potrebnih dijelova i materijala s kojim se išlo u početku nabavku. Za
ovaj projekt izdvojio sam oko 250 eura, što je prihvatljiv trošak, uzimajući u
obzir da su slična profesionalna tržišna rješenja daleko skuplja. Osim novaca
bilo je potrebno izdvojiti vrijeme, koje me je koštalo okvirno oko 80 sati. Rad
obuhvaća područja elektrotehnike, strojarstva i programiranja te se temelji na
brojnoj elektronici, mikrokontroleru Arduino, senzorima i motorima koji
upravljaju raznim izvedbama mehanike. Prema skiciranoj shemi, u Eaglu sam
dizajnirao tiskanu pločicu te pripremio film vodova, montažnu shemu i
elektroničku shemu. Napravio sam je termotransfer postupkom i jetkanjem te
izbušio rupe i zaštitio. Pločica je bila gotova i spremna za lemljenje. Čitav
uređaj dizajnirano sam u SolidWorksu. Sam dizajn bio je zahtjevan i dug jer je
svaki dio tražio jedinstveni dizajn od nule. Većinu dijelova sam prema 3D
modelu isprintao na 3D printeru i dodatno obradio. Tada su i 3D printani
dijelovi bili spremni za montažu. Proces sastavljanja započeo sam tiskanom
pločicom. Nakon toga slijedila je montaža svih dijelova u jednu cjelinu. Tada
sam puno rezao, turpijao, lijepio, lemio, zavrtao i radio mnogo drugih radnji.
Prije finalnog sklapanja imao sam glavne cjeline uređaja. Iste su upravo
zamišljene, kako bi se na njih rastavio uređaj, ukoliko bi bio u budućnosti
potreban servis na laki način. Glavne cjeline uređaja montirao sam zajedno i
pristupio programiranju. Koristeći posebni softver za ekran proizvođača Nextion
i program za obradu slika, izradio sam i programirao grafičko sučelje koje će
ekran koristiti. Povezao sam uređaj na računalo te krenuo pisati program u C++
za mikroupravljač. Prilikom programiranja ispitivao sam pojedine dijelove
napisanog programa, sve dok nisam napravio finalni program. Uz dodatna sitna
podešavanja, automatizirani uređaj za rezanje bužira bio spreman za upotrebu i
radio je baš kako je na početku bilo zamišljeno. Prije izrade inovacije, osim
funkcionalnosti, bilo je važno zadovoljiti i druge ciljeve. Uređaj radi
pouzdano zahvaljujući dobro napisanom programu, a precizno i točno zbog fine
mehanike i dovoljnog broja kalibracija. Kalibracije se automatizirano ponavljaju
nakon određenog broja radnji, bez utjecaja na brzinu rada. Sigurnost je
osigurana raznim barijerama i preprekama, a uređaj radi samo uz ključ
ovlaštenog osoblja. Iako sustav izgleda složeno, servis je laki rastavljanjem
pristupačnih dijelova kroz nekoliko vijaka.
|
| 2. |
Darko
Špoljarić |
Fran
Kozjak, Mario Medvedović |
SŠ
Marka Marulića Slatina |
Projekt
„Najbrži prst“ interaktivna je refleksna igra temeljena na mikrokontroleru
Arduino Nano, koja objedinjuje elektroniku, programiranje i kreativni dizajn.
Korištenjem WS2812B RGB LED trake i jednog tipkala omogućeno je mjerenje brzine
reakcije korisnika kroz dinamičnu svjetlosnu animaciju u stvarnom vremenu.
Projekt ima izraženu edukativnu vrijednost jer demonstrira osnovne principe
digitalne elektronike, upravljanja LED komponentama i obrade ulaznih signala,
uz praktičnu primjenu simulacijskih alata i 3D modeliranja.
|
| 3. |
Darko
Špoljarić |
Luka Vencl, Leon Ciglar, David Stipanić, Petar
Živković
|
SŠ
Marka Marulića Slatina
|
Eko otok; Naše rješenje za problem otpada u školi bio je otok za razvrstavanje sastavljen od pažljivo osmišljenih elemenata; odjeljaka za papir, plastične vrećice, čepove, metal, staklo, baterije, boce, konzerve i miješani otpad, složenih tako da se sve nalazi na jednom mjestu, funkcionalno i na kotačima radi lakšeg premještanja. Željeli smo da projekt bude u skladu s načelima održivosti i cirkularne ekonomije pa je otok u potpunosti izrađen od korištenih materijala, poput dasaka, letvica, kotača, pleksiglasa, pa čak i vijaka i čavala.
|